"Ko je bespravno oštetio svoga brata u njegovoj časti, ili bilo čemu drugom, neka od njega zatraži halala (oprosta) odmah danas, prije nego što dinari i dirhemi neće imati vrijednosti, niti će ih biti, nego, ako imadne dobrih djela, njima će se naplatiti njegovo nasilje i nepravda, a ako ne bude imao dobrih djela, onda će mu se dati od grijeha oštećenog, prema šteti koju mu je načinio." (Buhari)
Home arrow Porodica arrow Svadba i njeni običaji
Svadba i njeni običaji PDF Ispisi E-mail
Ocjena: / 9
Los;Odlican 
Napisao admin   
Sunday, 27 May 2012

1Nakon vjenčanja kod mnogih muslimana se uobičajilo međusobno razmjenjivanje burmi – prstenja, između mladenaca. Ovo nije od Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, upute i nije poznato da su to muslimani prakticirali u svojoj dugoj tradiciji. Zbog toga je bolje da se pomenuti običaj ostavi i ne praktikuje, kako ne bi zapali u oponašanje nevjernika, a to nam je zabranjeno. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je mišljenja da je to u najblažem obliku pokuđeno (mekruh), a ukoliko je burma stavljena s ubjeđenjem da je ona razlog ljubavi između supružnika i da njeno skidanje i nenošenje ostavlja traga na bračnu vezu, u tom slučaju je haram.

Ženidba je jedna od velikih Allahovih, subhanehu ve te'ala, blagodati kojom obasipa Svoje robove, s tim da zahtijeva i iziskuje zahvalnost Allahu, subhanehu ve te'ala. Brak je Allahov ajet i jedan od načina da se, uz Allahov dopust, uspostavi porodični smiraj i sačuva čednost u ovom modernom dobu. Rekao je Uzvišeni: "I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (Prijevod značenja Er-Rum, 21.) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je spominjajući vrste sadake rekao: „Pa čak i bračni odnos je sadaka.“ Ashabi tada rekoše: „O Allahov poslaniče? Zar i za zadovoljavanje svoje strasti čovjek ima nagradu?" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, tada reče: „Šta mislite kada bi tu svoju strast čovjek udovoljio na nedozvoljen način, da li bi zaslužio kaznu? Isto tako, ako to uradi na dozvoljen (halal) način, zaslužuje nagradu." (Muslim, 1006.)
Želja nam je da, uz Allahovu pomoć, pojasnimo na koji način da se osnuje bračna zajednica, a da sâm njen početak ne bude popraćen nepokornošću našem Stvoritelju. Koji su to običaji koji se praktikuju tokom ženidbe? Na koji način se radovati, sa čime to veselje upotpuniti, a da se tom prilikom ne bude nepokorno Onome koji nam je omogućio pomenutu blagodat.
 
Osnova svih običaja
 
Usulsko pravilo glasi: „Osnova za sve običaje jeste da su dozvoljeni (mubah), ukoliko u šerijatu ne dođe ono što ih čini zabranjenim.“ Dokaz toga su riječi Uzvišenog: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.“ (Prijevod značenja El-Bakara, 29.) Kao što je i dokaz, za prethodno spomenuto usulsko pravilo, govor Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve selem: „Zaista je od najvećeg grijeha muslimana, da pita za nešto što nije zabranjeno, pa se zabrani zbog njegovog pitanja." (Buhari, 7289; Muslim, 2358; Nazmu Kavaidi Fikhije) U ovom tekstu će biti riječi samo o dozvoljenim običajima u svadbi, a koji ne budu spomenuti treba u njima primjeniti prethodno spomenuto usulsko pravilo. Rekao je Šejh Ibnu Bazz, rahimehullah: „Svakom muslimanu je stroga obaveza da se ne oslanja samo na običaje, već ih treba podvrgnuti šerijatu. Ono što šerijat od njih potvrdi dozvoljeno je raditi po njima, a što ne potvrdi nije dozvoljeno raditi po njima. I nije ono što su ljudi uobičajili da rade dokaz da je to dozvoljeno." (Medžmu`a Fetava 6. dio 510. Str.)
 
Prosidba i vjenčanje
 
Mladić će izabirati  svoju buduću životnu saputnicu shodno Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječima: "Žena se ženi zbog četri stvari; njenog bogatstva, njenog roda, njene ljepote i njene vjere, pa se prihvati one koja ima vjeru…" (Buhari, 5090; Muslim, 1466.) Obično ide mladoženja u prosidbu sa nekim od svoje bližnje rodbine ili poznanika kao što je otac, amidža ili brat radi upoznavanja sa rodbinom nevjeste i nje same. S tim da to može uraditi majka ili sestra i osobe slične njima, kako bi se mogle što bolje upoznati sa budućom nevjestom, jer one mogu da vide kod djevojke ono što drugi ne mogu. Prilikom prosidbe mora se paziti na "osamljivanje" između budućih supružnika, jer to nije dozvoljeno sve dok ona ne postane njegova supruga. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem: "Neka se čovjek nipošto ne osamljuje sa ženom (koja mu nije bliži rod), ako s njom nije njen mahrem." (Buhari, 3006; Muslim, 1341.) Nakon prosidbe pristupa se šerijatskom vjenčanju, mada se ono može odgoditi i za sam dan svadbe. Pohvalno je da vjenčanju prethodi donošenje zahvale Allahu, salavat i selam na Njegova poslanika, i prouči se prvi ajet iz sure En-Nisa, 102. ajet iz sure Ali-Imran i 70 i 71. ajet iz sure El-Ahzab. Od šartova za valjanost i ispravnost vjenčanja su slijedeći:
●  Poznavanje mladenaca i njihovo imenovanje kod onoga ko vrši sam čin vjenčanja
●  Međusobno zadovoljstvo mladenca po pitanju stupanja u brak. Naročito mlade: "Ne vjenčaje se raspuštenica dok se ne upita za saglasnost, niti djevojka dok ne dadne dozvolu." (Buhari, 5136; Muslim, 3538.)
●  Prisustvo staratelja sa djevojčine strane, jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nema braka osim sa starateljem." (Bejheki, hadis sahih Sahihu Džami`a, Albani, 7557.)
●  Prisustvo dva pravedna svjedoka. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Nema braka osim sa starateljem i dva pravedna svjedoka." (Bejheki, hadis sahih Sahihu Džami'a, Albani, 7557.) Rekao je imam Tirmizi, Allah mu se smilovao: "Po ovome su radili učeni Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi kao i oni koji su došli poslije njih od tabina i drugih, i rekli su: "Nema braka osim sa svjedocima", i nisu se po tom pitanju razišli kod nas oni koji su nam prethodili osim grupa učenjaka koji su došli poslije." (Tuhvetu Ahvezij bi šerhi Džami`a Tirmizi 4. dio 198. str.)
Isto tako prilikom sklapanja braka se određuje mehr (vjenčani dar) oko kojeg su se mladenci prethodno dogovorili i kojeg je mladoženja dužan dati svojoj supruzi.


Nakon vjenčanja kod mnogih muslimana se uobičajilo međusobno razmjenjivanje burmi – prstenja, između mladenaca. Ovo nije od Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, upute i nije poznato da su to muslimani prakticirali u svojoj dugoj tradiciji. Zbog toga je bolje da se pomenuti običaj ostavi i ne prakticira, kako ne bi zapali u oponašanje nevjernika, a to nam je zabranjeno. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je mišljenja da je to u najblažem obliku pokuđeno (mekruh), a ukoliko je burma stavljena s ubjeđenjem da je ona razlog ljubavi između supružnika i da njeno skidanje i nenošenje ostavlja traga na bračnu vezu, u tom slučaju je haram. (Fetava Džami`a Lil-Mer`etil Muslime, Fetava Ulema`i Beledil- Haram, Islamweb.net: Fetva br. 5080.) Sunet je da se nakon vjenčanja obznani brak. Rekao je Poslanik, sallalllahu 'alejhi ve sellem: "Obznanite brak!" (Tirmizi, Ibn Madže, hadis hasen, Albani Adabu Zefaf)
 
Poziv na svadbu
 
Nakon vjenčanja slijede pripreme za svadbu. Svako prema njegovim mogućnostima, pazeći da ne dođe do rasipništva i prekomjernog trošenja što nam je zabranio Uzvišeni, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: "Ali ne rasipaj mnogo. Jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan." (Prijevod značenja El-Isra', 26-27.) Mladoženja je taj koji snosi troškove svadbe. Poziv na svadbu se vrši svim mogućim dozvoljenim komunikativnim sredstvima. Ukoliko bi se tom prilikom koristile pozivnice nema nikakve zapreke jer je to jedan od načina pozivanja na svadbu.
 
Priprema nevjeste
 
Nema sumnje da je svadba i početak bračnog života jedan od važnijih događaja u životu nježnijeg spola. I svaka djevojka će se potruditi da izgleda što je moguće ljepše i prikladnije na njenoj svadbi. S tim da će paziti da prilikom uljepšavanja i ukrašavanja ne zapadne u stvari koje vjerom nisu dozvoljene. Odabir odjeće treba da bude u skladu sa islamskim načelima tj. da ne bude prozirno ili kratko, te da ne otkriva stidna mjesta kod žêna i da rukavi u haljine, u najmanju ruku, dosežu do nadlaktica. To zato jer je  ispravnije mišljenje da je ženi dozvoljeno da ispred druge žene otkrije ono što je uobičajeno da kod nje vidi njena bližnja muška rodbina. Nema strogo određene boje za nevjestinu haljinu. Sve su dozvoljene, pa čak ako obuče i bijelu haljinu, sa prethodno pomenutim adabima, jer sa tim se neće poistovjetiti sa nevjernicama. To je prošireno među muslimanima i skoro svaka muslimanka prilikom udaje oblači takvu haljinu (Medžmu`atul Es`ileti Tuhimu El-mer`ete Ibn Usejmin). Dozvoljeno joj je da se našminka i da stavi nakit kakav želi. Međutim, neće se mirisati kako ne bi, slučajno, drugi muškarci osjetili njen miris. Ovdje  treba napomenuti da se prethodno rečeno odnosi na naše sestre koje su pokrivene i koje su prihvatile islamski način odijevanja. Ona sestra koja nosi nikab (zar) nakon svog potpunog dotjerivanja obući će na sebe džilbab i nikab. Ona sestra koja ne nosi nikab nego samo mahramu treba da izabere između dvije stvari:

●  Da se ne šminka ili da nakon što se našminka preko njenog lica stavi određeni prekrivač, poput vela, te na taj način prekrije njenu ljepotu i ukrase pokoravajući se sa time Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje." (Prijevod značenja An-Nur, 31.) A evo kako je, u ne tako davna vremena, izgledala bosansko-muslimanska nevjesta. Prenosimo doslovno opis nevjestine odjeće iz knjige koja je zapisala bosanske običaje: "Donje tijelo pokrile su joj svilene dimije, izvezene oko džepova i na nogavicama zlatnim ili srebrenim širitom. Na nogama su joj fine cipelice od crne kože ili papuče od kadife, izvezene srebrom ili zlatom. Na koparanu je jelek, a kopči su samo na slabinama sa dva puceta čiji je gornji dio otvoren. I jelek je izvezen srmom, srebrenom ili zlatnom žicom. Na rukama su joj zlatni, srmali ili srebreni belenzuci, a na prstima prstenovi. Oko vrata su joj đerdani od zlata i bisera. Kosu je splela u šest debelih pletenica i u njih je uvezla svilene, zlatne ili srebrne vrpce. Kraj ušiju bogate begovske djevojke vise solufluci, a na njima red, dva malih dukata. Na glavi joj je fino fesić, a na njemu umjetni ili naravni cvjetak, lala i dukati. Nakon toga je zavijaju. Uzmu vrlo tanko, ali neprozirno bijelo platno, pa ju njim podbrade tako, da joj pokrije bradu, usta i polovicu nosa. To platno se zove jašmak. Potom uzmu drugo, nešto deblje i veće bijelo platno, metnu ga djevojci preko fesića na glavu, tako da pokrije glavu, čelo, uši i vrlo malen dio nosa. To se platno zove čember. Između čembera i jašmaka ostane malen razmak od jednog do dva prsta, da mlada može preko njega gledati. Preko leđa joj pregrnu feredžu, dug kaput od crne ili zelene čohe. Na feredžu stavljaju havliju, bijelo rutavo platno, dugo dva, a široko oko jedan metar. Havliju pripnu bašlijom na vrh glave, tako da širina padne niz feredžu, a dužina preko ramena i ruke. Preko toga dolazi duvak, veliko vrlo fino, tanko i prozirno platno. Duvak prikopčaju na glavi, pa jedan dio seže sprijeda do pojasa, a drugi straga jos niže." (Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini/Antun Hangi str.183-184.skr.)
 
Dan svadbe
 
U dogovoreni dan dolaze svatovi po mladu. Tom prilikom ulaze u kuću i bivaju ugošćeni i počašćeni od strane mladine porodice. Dok su svatovi u kući obično netko od mladine bližnje ili daljne rodbine okiti auta sa cvijećem ili drugim darovima poput peškira, košulja ili platna. Kad je sa tim završeno, a prethodno već obavljeno vjenčanje, mlada obučena i spremna za polazak u njen novi dom izlazi zajedno sa mladoženjom i nekim od mladoženjine bliže ženske rodbine (npr. sestra ili tetka) ili to budu dvije ženske osobe, jedna sa mladoženjine strane, a druga sa mladine. Na putu od kuće do auta obično se mlada posipa sa cvijećem, bonbonima i sitnim novcem koji sakupljaju malena djeca. Ovo je dozvoljeno osim ukoliko ne bi ušlo u rasipništvo. (Islamweb fetva broj: 68293.) Nakon toga se zapućuju u njihov novi zajednički  dom.
 
Dolazak svatova u mladoženjinu kuću
 
Nakon dolaska svatova u mladoženjinu kuću (ili mjesto svadbe), nema nikakvog posebnog dočeka mlade. Prilikom ulaska u njen novi dom lijepo je da tom prilikom poljubi njenu svekrvu, zaove, a potom i ostale zvanice. Ljubljenjem svoje nove porodice ukazuje im poštovanje i da ih prihvata kao svoju novu porodicu. Potom mlada sjeda na mjesto  prethodno za nju pripremljeno. To može da bude stolica ili neko uzvišenije mjesto. Ovaj način sjedenja nije od pokuđene vrste sjedenja i ne smatra se oholim jer je cilj od toga da sve prisutne zvanice vide mladu. (Fetva Šejh Munnedžid br. 46979.)
 
Svadbeno veselje
 
Potom počinje svadbeno veselje koje ne treba da proprati grijeh i zabranjene stvari kao što su: miješanje muškaraca i žena, muzika, alkoholna pića i sve ostalo što je suprotno islamskim normama. Svi načini halal-razonode mogu se ovom prilikom uprazniti. Nema nikave zapreke da se upražnjavaju specifične muške igre da bi se zabavili prisutni gosti. Lijepo je da neko održi prigodnu riječ, da se izvode ilahije, međusobna takmičenja i sl. Neke od tih igara su donedavno bile upražnjavane na bosanskim svadbama, u to doba zvanim "pirovima" ili "pilavima". Tada su  održavane utrke konja, pješaka, gađanja itd. (Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini/Antun Hangi, Vjerski običaji muslimana/Enver Mulahalilović) Ženama je dozvoljeno da prilikom svadbe koriste def. Imam Buharija, Allah mu se smilovao, je naslovio jedno od poglavlja u svome Sahihu: Poglavlje "Udaranje defa prilikom svadbene gozbe". Tu je zabilježio hadis kojeg prenosi Erubejjia kći Muaviza sina Afra da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao i ušao kod nje kada je dovedena svome suprugu i sjeo je na njenu postelju, a dvije njihove ropkinje su udarale def i spominjale plemenite osobine onih koji su ubijeni od njenih predaka na dan Bedra. (Buhari, 5147.) I rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Razlika između halala i harama je glas i def u braku (na svadbi)." (Tirmizi,Nesa'i, hadis hasen, Irvaul Galil, 1994.) Rekao je šejh Salih Fevzan: „Nema smetnje da se tom prilikom recituje poezija, uče ilahije ili pjesme koje ne pobuđuju strasti ili sadrže u sebi neprikladne riječi.“ (Salih Fevzan, Fetava Elmer'eti El-Muslimeh, Adabu zefaf) Dozvoljeno je da se za tu priliku unajmi ž‍ena koja će pjevati i recitovati te pjesme. (šejh Munedž‍id fetva  br. 52804.) Sve ovo je uslovljeno sa time da ‍žene budu udaljene od muškaraca i da oni tom prilikom ne čuju njihove glasove.
 
Svadbena gozba
 
Svadbena gozba je hrana  koja je spremljena i priprimljena posebno za svadbu. Ona je sunnet. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi nakon ‍ženidbe s nekom od majki pravovjernih, radijallahu 'anhune, pozvao  ashabe i napravio gozbu. Tako je prilikom ‍ženidbe sa Zejneb, radijallahu 'anha, pripremio ovcu. (Buharija 5168.) A na svadbi Safije, radijallahu 'anha, gozba je bila od datula i kaše. (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Mad‍e, sahih, Albani.) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,  je  Abdurahmanu b. Avfu nakon što ga je obavijestio da se ož‍enio rekao: "Napravi gozbu pa makar sa jednom ovcom." (Sunen Ebu Davud, sahih Albani, 2109.) To je najmanje sa čim se može napraviti gozba. Iako nam praksa Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazuje da to mož‍e da bude i sa nečim manjim  od toga. Mustehab je da gozba bude na osnovu mogućnosti mladoženje. (Nejlul evtar, 6. dio, 195. str.) Kao što  prilikom pravljenja gozbe treba paziti da se ne rasipa sa hranom i pićem, u tolikoj mjeri da se nakon završetka gozbe ta hrana baca u korpe za otpatke. Bojati se za one koji tako rade da im Allah ne oduzme tu blagodat jer je Uzvišeni rekao: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (Prijevod značenja El-A'raf 31.)
 
Tko se poziva na svadbenu gozbu
 
Pozivaju se svi društveni slojevi ne izabirajući zvanice po njihovom ugledu, polož‍aju ili društvenom utjecaju. Poziv na svadbu može biti pojedinačan, ličan ili uopšten, i otvorene prirode. I onaj, kome se uputi poziv lične prirode, dužan je odazvati se ukoliko svadba ne sadrži u sebi zabranjene stvari na što ukazuju Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi: "Pet je prava muslimana kod muslimana… odazivanje na poziv…" (Buhari 1240.), a u predaji kod Muslima: “… i kada te pozove onda mu se odazovi!" (Muslim, 2161-5.) A ukoliko je poziv opšte prirode, nije se duž‍an odazvati. S tim da će domaćin, prilikom odabira i pozivanja zvanica, voditi brigu o Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječima: "Najgora hrana je hrana svadbene gozbe. Na nju se pozivaju bogati, a ostavljaju siromašni. A onaj koji se ne odazove "pozivu" nepokoran je Allahu i Njegovom poslaniku." (Buhari, 5177; Muslim, 1432-107.) Osim ukoliko ne bude imao jedno od slijedećih opravdanja za neodazivanje pozivu:
●  Da sumnja u hranu
●  Da bude samo za bogate
●  Da na istoj gozbi bude neko čije će ga prisustvo uznemiriti ili mu nepriliči njegovo sjedenje
●  Da ga poziva bojeći se njegovog zla, iz pohlepe za njegovim ugledom ili da ga potpomogne na neistini
●  Da na gozbi bude alkohol, zabava, prostirka od svile ili slika u kući
●  Da ima opravdan razlog za nedolazak. (Subuls-selam/San`ani

Piše: Ummu-Mu’az Smajlović, (Ummu-Qura, Mekka Mukerema)


Informativni islamski časopis El-Asr

Zadnji put obnovljeno ( Monday, 28 May 2012 )
 
Sljedeci >

Prijava na sajt






Zaboravili ste lozinku?
Jos niste clan? Uclanite se ovdje

Palestina

Sloboda

Sadaka

Num

Dirhem

Facebook

Facebook

Pridruzite se !