Neka pedagoška sredstva kojima se koristio Poslanik  sallallahu alejhi we sellem:

1) Samokritika – Među temeljne pretpostavke u odgoju spada Čovjekovo nastojanje da otkrije svoje greške i bude uporan u njihovom otklanjanju. Na to je podsticao Poslanik, s.a.v.s., kad je muslimane upućivao da se na ovom svijetu obračunavaju sa sobom, prije nego što dođe do razračuna s Uzvišenim Allahom na budućem svijetu, da poprave nevaljala djela, da što više dobrih djela urade. Na tim principima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgajao ashabe.

2) Preokret – Pod pojmom preokret podrazumijevamo nastojanje odgajatelja da u osobi koju odgaja loše osobine preokrene u lijepe, te da je udalji od loših navika. Tim načinom se koristio Poslanik, s.a.v.s., i isticao ga.

Srdžba je energija koja se u duši rađa i, ukoliko ostane zatomljena, čovjek nema mira. Srdžba može utjecati na nerve i potpaliti ih da neželjeno reaguju. Zato je neophodno otkloniti je, a to se može postići riječima ili pokretima. Ako riječi nekontrolisano poteku, uzrokuju psovku i prostakluke, a ako pokreti budu nekontrolisani, iskazuju se kao udarac i lomljava, a to je rušenje i razaranje, što je nedostojno jednog muslimana.

Zato je Poslanik, s.a.v.s., savjetovao da se razorne nekontrolisane riječi zamijene biranim, djelotvornim i umirujućim riječima. Sulejman ibn Sured kazuje: "Dva su se čovjeka pred Poslanikom, s.a.v.s., međusobno vrijeđala dok smo bili s njim. Slušajući ih kako psuju, Poslanik, s.a.v.s., je ljutito rekao: 'Znam jednu riječ. Da su je izgovorili, bili bi lišeni onog što sad izgovaraju. Da su rekli: أَعُوذُ بِالله مِنَ الشَّيْطاَنِ الرَّجيِمِ  'Utječem se Allahu od prokletog šejtana' - bili bi lišeni tih prostakluka."[1]

Poslanik, s.a.v.s., je savjetovao da se nekontrolisani pokreti zamjenjuju kontrolisanim umirujućim radnjama koje čovjeka, dok je ljut odvraćaju od štetnog postupka, tako što će sjesti ako je stajao, ili leći i pružiti se ako se žešće rasrdio, ili abdest uzeti hladnom vodom da mu voda pomogne u otklanjanju uzavrelosti krvi i sl. U vezi s tim, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Kad se neko od vas rasrdi, ako stoji, neka sjedne. Ako srdžba ne iščezne, neka legne."[2] Poslanik, s.a.v.s., je rekao i: "Kad se neko od vas rasrdi, neka uzme abdest."[3]

Preokret je predstavljao Poslanikov, s.a.v.s., prijedlog omladini obuzetoj seksualnim nagonom, dok o tome razmišljaju a ne mogu se oženiti jer nemaju za to materijalne pretpostavke ili zbog nečega sličnog, da poste, jer post, umanjujući količinu hrane, otupljuje oštricu strasti koju hrana proizvodi. Ibn Mes`ud je rekao: "Jednom prilikom bili smo, nas grupa siromašnih, kod  Poslanika, s.a.v.s., i on nam je rekao: 'Momci, ko je od vas u mogućnosti – neka se oženi. To najuspješnije obara pogled i sputava spolni organ. Ko to ne može - neka posti. To će ga zauzdati.'"[4]

3) Ponavljanje – Ponavljanje je važno sredstvo odgoja jer se putem njega, bilo da se radi o govoru ili praktičnom djelu, određeno značenje sliježe u dubinu duše i na taj način se lakše usvaja i postaje čovjekova karakterna osobina. Otuda dolaze ponavljanja nekih riječi i postupaka u islamu, kao što je izgovaranje riječi "Allahu ekber! Allah je najveći", koje se više puta ponavljaju tokom ezana, ikameta, pa i samoga namaza (prilikom svakog pokreta u njemu). Također, te riječi se ponavljaju više puta i tokom zikra nakon namaza, uz ponavljanje i u drugim prigodama.

Tu spada i ponavljanje namaza više puta tokom jednog dana, a namaz odvraća od loših riječi i ružnih postupaka.

Tu spada i ponavljanje traženja oprosta za grijehe (istigfar), što je u biti izvođenje iz grijeha s kajanjem zbog počinjenja i čvrsta odluka da mu se ne vraća. Poslanik, s.a.v.s., je upućujući rekao: "Ljudi, iskreno se pokajte i od Allaha tražite oprosta. Ja se po sto puta dnevno pokajem."[5]

Narodi i zajednice i danas ponavljanje koriste kao način da se neke parole slegnu u srca naroda.

4) Staloženost u govoru – Odgajatelj treba govoriti jasno i razgovijetno, razdvajajući riječi, tako da slušalac može razumjeti šta se kaže, da mu bude lakše zapamtiti to šta se kaže. U opisivanju Poslanikovog, s.a.v.s., govora, već smo navodili ono šta je `Aiša, r.a., o tome rekla: "Allahov Poslanik nije brzo govorio kao što vi govorite, već je sve razgovijetno objašnjavao, a sagovornik je to lahko pamtio."[6]

5) Pomaganje vizuelnim prikazivanjem poput crtanja i sl. – Odgajatelj se može pomoći crtanjem u objašnjenju ideje koju želi saopćiti slušaocu. Poslanik, s.a.v.s., je to radio kad bi ocijenio da mu to treba. `Abdullah ibn Mes`ud, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom nacrtao četverougaonik, zatim po njegovoj sredini povukao uzdužnu liniju pored koje je, sa strane, povukao nekoliko kraćih linija okrenuvši ih prema uzdužnoj. To je komentarisao: "Ovo je čovjek. Ovo što ga opasuje, njegov je smrtni čas, a ova linija koja izlazi van, njegova je nada. Ove kratke linije su prepreke. Ako ga ova spotakne, ova ga oprži, a ako ga ova saplete ova ga opeče."[7]

Kad je Allahov Poslanik htio prijateljima objasniti 153. ajet sure Al-An`am, a to su riječi Uzvišenoga: I to, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova,  povukao je rukom liniju i rekao: "Ovo je Allahov pravi put." Zatim je povukao po nekoliko linija s desne i lijeve strane i rekao: "Ovo su putevi koji vode samo na put šejtana koji poziva k sebi. Zatim je proučio: I to, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.

6) Korištenje gestikulacije – Gestikulacija, uz govor, daje govoru posebno značenje i čini da se lakše sliježe u duši. Gestikulacija nekad izražava značenje koje riječ ne može izraziti.

U vezi s tim, od Poslanika, s.a.v.s., se prenosi da je rekao: "Ja i Sudnji dan poslani smo kao ovo dvoje, kao što je razlika u njihovoj dužini." Tom prilikom je spojio kažiprst i srednjak.[8] Na taj način, vidljiva slika se povezuje s imaginarnom, izvučenom iz riječi i jedna drugu podupiru.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Musliman je muslimanu kao zgrada u kojoj jedan dio utvrđuje drugi". Tom prilikom je prepleo prste,[9] a splitanje prstiju je izražavalo snagu koju muslimani ostvaruju međusobnim pomaganjem i saradnjom.

Ebu Bekra, r.a., kazuje: "Bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je tri puta pitao: "Hoćete li da vam kažem koji su najveći grijesi?" Prisutni su odgovorili: "Da, Allahov Poslaniče!" On je odgovorio: "Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima..." Pošto je bio naslonjen, pridigao se u sjedeći položaj i nastavio: "... i krivo svjedočenje."[10] Nastavio je to ponavljati tako dugo da smo poželjeli da prestane.

Poslanikovo, s.a.v.s., pridizanje u sjedeći položaj, nakon što je bio naslonjen, kad je stigao do krivotvorenja istine, kao i ponavljanje riječi "i krivo svjedočenje i krivotvorenje istine" nekoliko puta, ukazuje, također, na važnost i opasnosti od krivotvorenja kojim se podupire neistina, a poništava istina.

Ranije smo govorili o važnosti ponavljanja sa stanovišta odgoja i njegovih psihičkih utjecaja.

7) Praktično objašnjavanje – Praktično objašnjavanje je pokazivanje praktičnim primjerom onog što se od odgajanika zahtijeva da uradi. Poslanik, s.a.v.s., se koristio ovim načinom u mnogim prilikama. Kad je želio da muslimane nauči klanjanju, podigao bi se na neko uzdignuto mjesto da ga svi vide i pred njima bi obavio namaz tako da ga oni gledaju. Zatim bi im rekao: "Klanjajte kao što vidite da ja klanjam."[11]

Ako želimo nešto prihvatiti onako kakvo jest, reći ćemo da je Poslanikov, s.a.v.s., život bio praktično objašnjenje islamskog vjerozakona (šari`a). Zato `Aiša, r.a., kad je poželjela ukratko opisati Poslanikov, s.a.v.s., ahlak (ćudoređe), nije našla prikladniji odgovor nego da kaže: "Njegov ahlak je bio Kur'an."

8) Dijalog – Korisno je da odgajatelj u dodiru s odgajanicima, kako bi im u srce usadio vrednote, praktikuje i dijalog. Isticanje vrednote putem dijaloga prikladnije je od neposrednog isticanja jer dijalog može otkriti neku odgajanikovu  pogrešku koju će odgajatelj popraviti.

Poslanik, s.a.v.s., je pitao svoje prijatelje: "Znate li vi ko je bankrot?" Odgovorili su: "Bankrot, po našem shvatanju, je onaj ko nema ni dirhema niti išta u vrijednosti dirhema." Poslanik je na to uzvratio: "Bankrot je onaj ko na Sudnji dan dođe sa namazom, postom i zekatom, ali je ovome psovao, ovoga uvrijedio, ovoga materijalno oštetio, ovome prolio krv, ovoga udario, pa od svojih dobrih djela dadne ovome i onome, a kad mu nestane dobrih djela, prije nego što bude polagao račun, dodaju mu se grijesi onih kojima je skrivio, te će s njima biti bačen u Džehennemsku vatru!"[12]

Poslanik, s.a.v.s., je putem ovog dijaloga ispravio pogrešno razumijevanje i skrenuo pažnju na to da je trebalo da sagovornici to pitanje dublje promotre.

Neki čovjek pitao je Poslanika, s.a.v.s.: "Treba li tražiti dozvolu za ulazak (tj. pitati je li slobodno) kad ulazim kod majke?" Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: "Svakako". Čovjek je na to rekao: "Ali, ja sam s njom u istoj kući!?" Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: "Pitaj je li slobodno." Čovjek je uzvratio: "Ali, ja je u svemu služim!?" Poslanik je odgovorio: "Pitaj je li slobodno! Da li bi volio da je vidiš golu?" Čovjek je odgovorio: "Ne bih." Poslanik je za kraj rekao: "Onda, pitaj je li slobodno."[13]

Poslanik, s.a.v.s., je, na osnovu navedenog, vidio da sagovornik nije razumio svrhu zabrane ulaska u prostoriju bez dozvole. Zato mu je pružio objašnjenje.

9) Priča – Odgajanik se može upućivati i pričom, čime se pruža pouka, tako što njeni akteri, nekim svojim postupcima, mogu poslužiti kao dobar primjer za kojim se može povesti. Zato je potrebno iz priče odstraniti suvišne sadržaje. Poslanik, s.a.v.s., je često upućivao pričom.

Takav primjer je prilika u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., osudio uobraženost izloživši priču: "Išao je neki čovjek u ogrtaču, zaljubljen u sebe, počešljane kose, šepureći se u hodu. Allah je dao da se zemlja ispod njega otvori i on će u njoj tonuti sve do Sudnjega dana."[14]

Takav primjer je i prilika u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., lijepo postupanje sa životinjama pohvalio u priči: "Tako je neki čovjek išao putem i dobro ožednio. Kad je naišao na bunar, spustio se u njega i napio se. Kad je izašao iz bunara, vidio je psa kako dahće i zbog žeđi grize zemlju. Čovjek je tad pomislio: 'Ovaj pas je žedan kao što sam i ja bio.' Spustio se u bunar i zahvatio vode u svoju obuću. Potom se popeo i napojio psa. Allah mu je za to zahvalio i grijehe mu oprostio."

Slušaoci su shvatili šta je Poslanik htio s izloženom pričom. S ciljem da budu sigurni jesu li dobro razumjeli poruku, pitali su: "Allahov Poslaniče, imamo li mi zbog životinja nagradu?" Odgovorio je: "Za svako živo biće sljeduje nagrada."[15]

Otuda se potvrđuje i smisao ukazivanja na ono što žena voli u svog muža, što je izloženo u hadisu koji prenosi Ummu Zer`,[16] kao i u mnogim sličnim primjerima iz Poslanikovog, s.a.v.s., životopisa.

10) Uzor – Neophodno je da odgajatelj ima moralni kredibilitet i da odgajaniku može biti primjer na koji će se ugledati. Vjerovatno osoba koja nekom služi kao uzor, služi kao uzor u svemu, kao što je Uzvišeni Allah odredio Svoga Poslanika Muhammeda, s.v.s., da muslimanima bude uzor u svemu. Uzvišeni kaže: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor (Al-Ahzab, 21).

Onaj ko služi kao uzor, može biti uzor i nekim postupkom, kao što je Uzvišeni Allah za uzor odredio Ibrahima, a.s., zbog njegovog odbacivanja mnogobožačkog vjerovanja i uzimanja Allaha za svog zaštitnika. Uzvišeni kaže: Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali (Al-Mumtahina, 4).

Poslanik s.a.v.s., je Eš`arije isticao kao primjer za ugledanje u uzajamnom solidarisanju, rekavši: "Kad neka od eš`arijskih domaćica nakon nekog pohoda ostane hudovica, ili nekome u naselju nestane hrane, oni svu raspoloživu hranu sakupe na jedno platno i ravnomjerno je podijele, mjereći je jednom posudom. Oni su moji a ja njihov."[17] 

Ističući Eš`arije i pleme Esed kao primjer za ugledanje u pogledu povjerljivosti, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Divne zajednice su Eš`arije i pleme Esed. U bitkama ne uzmiču, a nisu ni lakomi. Oni su moji a ja njihov."[18]

 11) Druženje – Sredina u kojoj čovjek živi ima vidljiv utjecaj na njegovo ponašanje jer čovjek trpi utjecaje ljudi koji ga okružuju. Zato je Poslanik, s.a.v.s., ukazao na važnost druženja, rekavši: "Primjer dobrog i lošeg sagovornika sličan je primjeru onoga ko nosi mošus i onoga ko nosi karbid. Onaj ko nosi mošus, može te dodirnuti, prodati ti, ili dati da osjetiš lijep miris, a onaj ko nosi karbid, može ti zapaliti odjeću, ili dati da osjetiš smrad."[19]

Vjerovatno je zamjena sredine i društva nekom kriminalcu boljim okruženjem i boljim društvom prvi uslov da bi se on popravio. Poslanik, s.a.v.s., je na to ukazao izlažući priču o čovjeku koji je živio u lošoj sredini i zajedno s društvom išao u kriminal. Kad je poželio da se pokaje, savjetovano mu je da promijeni sredinu u kojoj živi, da društvo s kojim se druži zamijeni dobrim društvom.

Ebu Se`id al-Kudri, r.a., kazuje da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Nekad prije vas je živio čovjek koji je ubio devedeset i devet ljudi. Pitao je za najpobožnijeg čovjeka na svijetu. Upućen je na jednog monaha. Kad mu je otišao, kazao je da je ubio devedeset i devet ljudi. Pitao je može li mu pokajanje biti prihvaćeno. Kad mu je monah odgovorio da ne može, ubio ga je i tako namirio na stotinu ubijenih. Nakon toga, pitao je za najučenijeg čovjeka na svijetu. Upućen je jednom istinski učenom čovjeku. Kazao mu je da je ubio stotinu ljudi i pitao može li njegovo pokajanje biti prihvaćeno. Učenjak mu je kazao: "Naravno da može, ko može stati između tebe i pokajanja?" Potom mu je kazao da ide u jednu zemlju u kojoj ljudi obožavaju Allaha.  Rekao mu je: 'Obožavaj Ga i ti sa njima. Ne vraćaj se u svoju zemlju jer to je loša zemlja.'"[20]

12) Ispravljanje greške ne spominjući počinioca – Cilj ispravljanja greške je stavljanje počiniocu do znanja da njegov postupak nije dozvoljen i da bi trebalo da ga ostavi. To se može postići kritikom pogrešnog postupka tako što se počinilac ne spominje.

Javno spominjanje počinioca po imenu je, zapravo, njegovo prozivanje i on to doživljava kao uvredu. To može izazvati njegovu mržnju prema onome ko drugima govori o njegovim greškama. Također, može proizvesti i revolt u kojem će on početi iznositi tuđe greške i ogovarati ljude tražeći opravdanje za svoj postupak.

U svakom slučaju, suočenje odgajatelja i odgajanika s nekom greškom odgajanika sramoti, a to nije cilj samog odgoja, već je cilj da se pojedinac popravi. Nema potrebe da se neko dovodi u nelagodan položaj. Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao načinom odgoja, koristio upozorenjem bez navođenja imena.

`Aiša, r. a., kazuje: "Poslanik, s.a.v.s., jednom bi nešto propisao, zatim uz to dao olakšice, a ljudi to sasvim napustili. Ubrzo je to primijetio i u sklopu hutbe, nakon što je Allahu uputio zahvalu, reagovao riječima: 'Šta je s nekima pa ostavljaju ono što sam ja propisao? Tako mi Allaha, ja znam bolje od njih šta Allah voli i bojim Ga se više nego oni.'"[21]

Poslanik, s.a.v.s., je saznao da neki ljudi klanjaju, a nepravilno uzimaju abdest. On im se nije neposredno obratio. Nije ih pred drugima razotkrio već je rekao: "Šta misle neki ljudi, s nama klanjaju a ne znaju kako se treba očistiti!?"[22]

Kada je Poslanik, s.a.v.s., za neke ljude primijetio da ne dolaze klanjati u džematu, nije ih neposredno opomenuo niti je to drugima dao do znanja, već je rekao: "Najteži namazi licemjerima su jacija i sabah. Kada bi znali koliko oni vrijede, došli bi da ih klanjaju taman kad bi puzali. Pomišljao sam da naredim namaz i da se on izvršava, da čovjeku naredim da klanja s drugima. Razmišljao sam da sa sobom povedem ljude koji će nositi snopove pruća za one koji ne prisustvuju zajedničkom namazu, da im kuće vatrom potpalim.[23]" 

13) Razgovor prožet mudrošću – Odgajatelj treba nastojati da njegov razgovor bude ciljan i odmjeren, da bude prožet mudrim porukama koje sažimaju njegova iskustva kao i iskustva drugih. Takav je bio Vjerovjesnikov razgovor. Takve mudrosti mogu naći mjesto u duši odgajanika.

Suvišno je i napominjati da mudrost treba biti sročena u snažnom i kratkom izrazu, da se može lahko zapamtiti kako bi svoje mjesto našla u duši odgajanika.

Pretežan dio Poslanikovog, s.a.v.s., govora bio je satkan od mudrosti. Navodimo nekoliko primjera: "Čovjek, kada je u namazu, razgovara sa svojim Gospodarom. Zato, neka dobro pazi šta će govoriti!" [24] "Allah je zadovoljan kad je roditelj zadovoljan, a ljutit je kad je roditelj nezadovoljan."[25] "Onaj ko brine o izdržavanju hudovice i siročeta, jednak je onom ko se bori na Allahovom putu."[26] Mnogo je takvih primjera u Poslanikovom, s.a.v.s., govoru.

14) Neposredno upućivanje – Brojni su pedagozi koji vrlo malo brinu o neposrednom upućivanju, iako neposredno upućivanje može uistinu imati značajnu ulogu u odgoju. Nema bojazni od njegove primjene u prilikama kad se može mudro primijeniti, kad se steknu svi uslovi za njegovu primjenu.

Međutim, ako uslovi ne odgovaraju njegovoj  primjeni ono, vjerovatno, ne samo što neće ispuniti svoju ulogu, već može dovesti do neželjenih rezutata koje odgajatelj nije očekivao.

Poslanik, s.a.v.s., je, iako rijetko, praktikovao neposredno upućivanje. Dobro bi ocijenio uslove u kojim je psiha sagovornika spremna prihvatiti takvu vrstu upućivanja. U takve primjere spada i ono što prenosi Ibn `Umer koji kazuje: "Poslanik me je dohvatio za rame i rekao mi: 'Na ovom svijetu budi kao da si stranac ili putnik koji prelazi put."[27] Tu se može ubrojati i ono što prenosi Ibn `Abbas, koji kazuje: "Jednog dana sam sjedio iza Allahovog Poslanika, a on mi je tad rekao: "Momče, naučit ću te onom što je korisno: Čuvaj Allaha pa će tebe Allah čuvati. Čuvaj Allaha pa ćeš Ga naći da ti pomaže. Ako nešto moliš, moli samo od Allaha, a kad pomoć tražiš, traži je samo od Allaha."[28]

U ovom hadisu je evidentno da se Poslanik, s.a.v.s., okoristio prilikom što je Ibn `Abbas zajedno s njim, sjedeći mu za leđima, jahao na devi koja ih je nekud nosila. Bili su u prilici da razgovorom krate vrijeme do dolaska na odredište. U takvim okolnostima ljudi su spremni da slušaju. Poslanik, s.a.v.s., je s tim motivom započeo razgovor s Ibn `Abbasom.

*   *   *

To su neka pravila i pedagoške metode koje je Poslanik, s.a.v.s., primjenjivao u odgajanju ashaba. O vrijednostima tih pravila i metoda suvišno je govoriti s obzirom na rezultate koji su postignuti: generacija Poslanikovih, s.a.v.s., drugova (ashaba), prema Poslanikovom, s.a.v.s., svjedočenju, najbolja je zajednica u ljudskoj povijesti. O tome je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolja generacija je moja generacija, zatim ona koja će za njom doći, zatim ona koja će za njom doći."[29]

[2] Abu Dawud, Fi al-adab, Ma yuqal `ind al-gadab.

[3] Abu Dawud, Fi al-adab, Ma yuqal `ind al-gadab.

[4] Al-Bukari, Fi al-sawm; Muslim, Fi al-nikah; Al-Tirmiri, Fi al-nikah, Fadl al-tazwi\ wa al-hall `alayh.

[5] Muslim, Fi al-rikr, Istihbab al-istigfar; Abu Dawud, Fi al-salah, Al-Istigfar.

[6] Al-Tirmiri, Al-Manaqib.

[7] Al-Bukari, Fi al-Riqaq, Al-Amal wa tuluh; Al-Tirmiri, Fi al-zuhd, Amal al-insan wa a\aluh.

[8] Al-Bukari, Fi al-Riqaq, Bu`ilt ana wa Al-Sa`a ka hatayn; Muslim, Fi al-fitan, Qurb Al-Sa`a; Al-Tirmiri, Fi al-fitan, , Bu`ilt ana wa Al-Sa`a ka hatayn.

[9] Al-Bukari, Fi al-mazalim, Nasr al-mazlum; Muslim, Fi al-birr, Tarahum al-mu'minin. 

[10] Al-Bukari, Fi al-šahadat, Šahada al-zur; Muslim, Fi al-iman, Bayan al-kaba'ir.  

[11] Al-Bukari, Fi al-\ama`a, Al-Ilnani fa ma fawqahuma \ama`a.

[12] Muslim, Fi al-birr, Tahrim al-zulm.

[13] Al-Muwatta', Fi al-isti'ran.

 [14]Al-Bukari, Fi al-libas, Man \arr lawbah min al-kayla'; Muslim, Fi al-libas, Al-Tabaktur fi al-mašy.

[15] Al-Muwatta', II, str. 929.; Abu Dawud, Fi al-\ihad, Ma yu'mar bihi min al-qiyam `ala al-dawabb wa al-baha'im. 

[16] Hadis vidjeti u: Al-Bukari, Fi al-nikah, Bab husn al-mu'ašara; Muslim, Fi fada'il al-sahaba, Bab hadil Umm Zar'.

[17] Al-Bukari, Fi al-mušaraka, Fi al-ta`am; Muslim, Fi fada'l al-aš`ariyyin.

[18] Al-Tirmiri, Fi al-manaqib, Taqif wa Banu Hanifa; Ahmad, Al-Musnad, IV,  str. 2.129.

[19] Al-Bukari, Fi al-buyu`, Fi al-`ata' wa bay` al-misk; Muslim, Fi al-birr, Istihbab mu\alasa al-salihayn.

[20]  Al-Bukari, Fi al-anbiya', Ma rukir `an Bani Isra'il; Muslim, Fi al-tawba, Qubul tawba al-qatil.

[21] Al-Bukari, Fi al-adab, Man lam yuwa\ih al-nas bi al-kitab; Muslim, Fi al-fada'il, `Ilmuh salla Allah `alayh wa sallam bi Allah.

[22] Al-Nasa-i, Fi al-iftitah, Al-Qira'a fi al-subh.

[23] Al-Bukari, Fi salah al-\ama`a, Wu\ub salah al-\ama`a; Muslim, Fi al-masa\id, Fadl salah al-\ama`a.

[24] Al-Muwatta', I, str. 80.

[25] Al-Tirmiri, Fi al-birr wa al-sila, Birr al-walidayn.

[26] Al-Bukari, Fi al-nikah, Al-Nafaqat; Muslim, Fi al-zuhd, Al-Ihsan ila al-armila.

[27] Al-Bukari, Fi al-Riqaq, Kun fi al-dunya ka annak garib.

[28] Al-Tirmiri, Fi sifa al-qiyama.

[29] Al-Bukari, Fi fada'il al-Nabi; Muslim, Fi fada'il al-sahaba.