Prenosi Hakim od Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: ‘‘Neka vam kod djece prve riječi budu LA ILAHE ILLELLAH, a kad budu na samrti, nastojite da im to budu posljednje riječi.’’   Prenosi Abdurrezak da je mustehab da dijete prvo izgovori LA ILAHE ILLELLAH sedam puta, tako da mu to budu prve riječi. Ibnu-l-Kajjim u svom djelu Ahkamu-l-mevlud veli: ‘‘Kada djeca dostignu dob u kom počinju progovarati, neka im se izdiktira LA ILAHE ILLELLAH, neka prvo što će doprijeti do njihovih čula bude znanje o Allahu, dž.š., Njegovoj jednoći i da im se stavi do znanja da je Allah iznad Svog Arša, vidi ih i čuje i da je On sa njima ma gdje bili. Israilićani bi tražili od svoje djece da mnogo ponavljaju ove riječi: ama novil, što znači: nas Bog je sa nama. Zato su Allahu najdraža imena Abdullah i Abdurrahman. To zato kada dijete poraste da ga to njegovo ime stalno podsjeća da je on Allahov rob i da je Allah njegov Gospodar i Zaštitnik.’’

U islamu, brak je blagoslovljeni ugovor između muskarca i žene kojim jedno od njih postaje "dozvoljeno" drugom, oni zapocinju dugo životno putovanje u duhu ljubavi, saradnje, harmonije i tolerancije, gdje svako od njih osjeća olakšanje uz ono drugo, pronali smiraj, sigurnost i zadovoljstvo u društvu svoga partnera. Kur'an je opisao povezanost izmedju muškarca i žene koja donosi ljubav, harmoniju, povjerenje i saosjećanje, na najdirljiviji i najelokventniji način:

"I jedan od dokaz Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedju vas uspostavlja samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju" (Er Rum, 21.)

Ovo je najsnažnija veza kojom Uzvišeni Allah sjedinjuje dva muslimanska partenra, koji se udružuju na temelju ljubavi, razumjevanja, saradnje i uzajamnog savjetovanja i koji zasnivaju muslimansku porodicu u kojoj će djeca živjeti i odrastati, a oni razvijati njihov lijep karakter i ponašanje, kako nas to uči islam. Muslimanska porodica je najsnažija komponenta muslimanskog društva, ukoliko su njeni članovi produktivni i kostruktivni, ako pomažu i podstiču jedni druge da budu dobri i pravedni i ako se nadmeću u činjenju dobra.